Neću mnogo da patetišem ali osjećam potrebu da napišem ovaj post....

Imam uslove da izbacim masu novih recenzija ali jednostavno trenutno nije vrijeme za to.

Kad sam 16.05.2014, u popodnevnim satima vidjela da djevojka, nebitno koja i nebitno koji blog,  izbacuje post u kom se žali kako kiša pada i kako joj fotografije zbog toga nisu dobre, želudac mi se okrenuo.

I ne, neću da se ograđujem i govorim da nije prozivka, JESTE!

Sve uticajne blogerke koje se nisu udostojile ni riječ da napišu, makar podsjete na broj na koji može da se pomogne, SRAM VAS BILO! Meni se želudac okreće kad vidim o čemu se brinete iz suhih stanova i dobro zgrijanih guzica... Ali svakom njegovo. Ja ne mogu da pišem postove i naslikavam se dok je pola moje države pod vodom.

 Najgore je prošlo, voda se povlači ali ljudi  su danima gazili vodu i spašavali sve živo pred sobom, najmanje što u ovom trenutku može da se uradi, ako već ne znate i nećete da pomognete je da se poklopite po ušima i šutite. Moja najdraža blogerka me ujedno i najviše razočarala i to je izazvalo bujicu negodovanja i komentara te je nakon toga nestala i fotografija i komentar...

Sad kad je kiša stala i voda se povlači, kreće najgore. Masa ljudi bez kuća i igdje ičega, neki su izgubili i najmilije, pokažimo makar mrvu ljudskosti.

 Treba im svega  a u skoro svakom gradu je organizovano neko prikupljanje pomoći za unesrećene.

Informišite se malo oko toga gdje možete odnijeti nešto i pomoći, NIJE BITNO KOLIKO, SVE ŠTO JE OD SRCA JE DOBRODOŠLO I TIM LJUDIMA ĆE ZNAČITI KAO CIJELI SVIJET ali fokusirajte se na VODU, KONZERVIRANU HRANU, MLIJEKO, HRANU ZA DIJABETIČARE, KAŠICE, PELENE, VLAŽNE MARAMICE, PUDERE I KREME ZA BEBE, HIGIJENSKE ULOŠKE, ČETKICE ZA ZUBE, SAPUNE, SREDSTVA ZA DEZINFEKCIJU RUKU, DONJI VEŠ, ČARAPE, PEŠKIRE, DEKE ali ništa manje važne nisu ni igračke, dezodoransi, sredstva za čišćenje i nadam se da nećete uzeti za zlo kad kažem, CIGARETE. Strastveni pušači znaju o čemu govorim. 

Koliko god to loša navika bila, vjerujte mi, značiće im u kriznim momentima. 

Nije lako ostati bez svega što ste gradili cijeli život a otišlo je u nekoliko sati. 

Shvatam da nema svako priliku da kupi i odnese potrebno, ali MOLIM VAS, NAJSIKRENIJE, odreknite se JEDNE JEDINE KAFE i napunite račun pa pozovite neki od humanitarnih brojeva... 

Ovi ljudi trebaju sve nas, više nego ikad. 

Iz sekunde u sekundu pratim šta se dešava i jedno VELIKO, OGROMNO HVALA DIJASPORI koja nije zakazala kad je najteže. Hvala na lijekovima, hrani, odjeći, higijeni, novcu koji šaljete jer kao što neko reče nedavno na Twitteru, "ako iko, oni znaju šta znači ostati bez iz čega i krenuti od nule".

Dobri ljudi, hvala vam što postojite, nesreća je po ko zna koji put pokazala da smo svi ljudi i da nas vjera i nacija ne mogu razdvojiti, NAPROTIV. Hvala što je komšija komšiji sad brat, što se odvaja i zadnja mrva iz usta da se pomogne nekom drugom. Nemojte da vas obeshrabre loši primjeri ove situacije u kojem neko pokušava da izvuče i vlastitu korist. Toga je uvijek bilo, i biće, "NEKOM RAT, NEKOM BRAT" ali nastavite pomagati onoliko koliko možete, ništa nije malo.

I kako reče jedan moj drug: "Sjećam se i goreg..."

P.S. Narednih dana na Facebook stranici bloga ću izbacivati određenu garderobu na licitaciju i prodavaću a sav novac od toga biće usmjeren za kupovinu potrebnih stvari  i donaciju za najugroženije.

Hvala ljudima sa Twittera koji su spasili više od 2000 života, đacima, studentima, radnicima, profesorima, SVIMA, Bog vraća dobro dobrim ljudima. Čuvajte se, pomažite i čitamo se uskoro.

Maja :*