Ok, ovo će da bude vjerovatno jedan od najdužih postova IKAD na blogu a tipkam ga sasvim slučajno, neplanski... Plan je bio recenzija još jednog u nizu pudera ali eto.

Od kad

 znam za sebe, uvijek sam imala višak kilograma. Nekad sam bila samo bucka, nekad normalna, zdrava kilaža a u poslednjih 6 mjeseci, VIŠE OD PREVIŠE. U osnovnoj školi se ne sjećam da me to nešto strašno mučilo ali u srednjoj školi, svakako. Sjećam se i jedne poprilično potresne scene kad sam sa 16 godina krišom kupila neke tablete za mršavljenje pa izazvala cijelu lavinu kritika od strane roditelja. 

A kako sam postajala starija i zrelija, svoj izgled sam prihvatala i trudila se da zavolim svoje tijelo takvo kakvo jeste... veliko dupe, debele noge, male grudi ali vječito ravan stomak. I to mi je postalo OK. 

Sve su me manje pogađali komentari na račun mog izgleda jer sam ja bila sa istim zadovoljna pa sam najčešće uzvraćala tako što sam se zahvaljivala. I ne, nije to bilo zavaravanje i gluma, ja sam zaista bila sretna i zadovoljna. Vidjela sam da me nekoliko kilograma viška uopšte ne spriječava da radim bilo šta.

PAF, sa 18 godina, operacija kičme. Mjesec dana na odjelu neurohirurgije u Banjalučkom kliničkom centru je bilo dovoljno da mi ogadi i vodu. Dodaću i bakteriju koja nije dozvoljavala ni da se ono malo vode i keksa zadrži u crijevima i voila, smršala sam, tad mi se učinilo, bez imalo muke... Naglo, kroz 3 sedmice, skoro 13KG. Više nego što sam ikad htjela, više nego što je bilo potrebno na moju visinu od 179cm. 

Mislite da sam bila sretna?? E pa nisam! Sad kad više nisu mogli da zapinju za to da sam debela, počeli su da smišljaju kako sam bolesna i imam još kojekakve bolesti. Da, jer to tako biva u gradovima kao što je Sanski Most (u kom sam i završila srednju školu). Onda je Maja imala rak, nije bila normalna, i slično.

Da, da, ako neko od vas pročita ovo a smišljali ste te priče tada, prije 4 godine, samo da znate da sve znam i i dalje me boli dupe za komentarima, kako tad, tako i sad. :) Ni sama nisam bila zadovoljna. Stajala sam lako u svu garderobu ali su mi grudi tad bile još manje, lice upalo i blijedo, skoro pa žuto a dupe ravno. 

I nisam to bila ja. 

Nisam ni jela jer mi se sve gadilo, padala sam u nesvijest iz hobija i sjećam se da se tad, u to vrijeme, momak bojao izaći sa mnom jer sam po navici "padala". 

I onda sam krenula na fakultet... jesen/zima 2010 i period "popravljanja" 

(žao mi je što nemam fotke sa početka i kraja srednje škole,

 one su zagubljenje u jednom od procesa "obaranja sistema"). 

Nisam imala pretjerano puno kila ali sam bila iskompleksirana k'o nikad prije. 

Nosila sam redovno vreća džempere i kojekakve majice, umotavala se šalovima, maramama...

Prva i druga godina su prošle u tom duhu, kilaža mi je varirala, imala sam strašne periode nejedenja ničeg sem jabuka i malog paketa hrenovki dnevno a ipak nisam bila zadovoljna. Ni kosom ni kožom lica ni tijelom. Valjda takav period. 

A onda, treća godina fakulteta i "popravljanje".

 Kako sve veća konzumacija najstrašnijeg alkohola zvanog pivo tako i veće količine hrane.

 Popravila sam se ja i više nego što je dovoljno ali mi nije smetalo. U periodu treće godine na faxu pa sve do upisa famozne četvrte, završne, ja sam se debljala ali ujedno sam sama sebi izgledala sve bolje i imala veće samopouzdanje od toga da je to period kad sam prvi put otišla na more sa najboljom drugaricom i bez ikakvih problema nosila kratke hlače, kostime, šetkala po plaži i slično. 

A već odavno nisam imala ravan stomak na kakav sam navikla.... 

Septembar/oktobar 2013 su bila dva najbolja mjeseca u mom životu, barem kad je izgled u pitanju.

 Noge su mi bile zadovoljavajuće "mršavije", stomak "ravniji", grudi OK iako neću istima biti zadovoljna nikad, i cjelokupan izgled, sviđalo mi se to što vidim i osjećala sam se fenomenalno a to je uticalo na sve.

Od fakulteta do druženja sa ljudima...

A onda, novembar 2013. Tu kola kreću nizbrdo... Desile su se neke stvari koje su me potpuno izbacile iz kolosjeka i o kojima neću pričati javno na blogu ali ja sam polako gubila kompas i pronalazila utjehu u večerama, kasnim palačinkama, kojekakvim masnim glupostima, sladoledu, pivu i sjedenju po cijeli Božiji dan.

 Da, novembar 2013 je bio prekretnica... na lošije.

 Pa čak iako sam uvijek govorila da ne razumijem kako se ljudi dovedu do toga da jedu od tuge, postala sam upravo takva. Novembar, decembar, januar, februar. Dani su prolazili a ja nisam poduzimala ništa. Evo, prošao i april, stigao maj. Ono od novembra prošle godine me i dalje muči ali sam konačno rekla da stajem na loptu kad je hrana u pitanju i da ću uraditi nešto po pitanju toga. Neću vam sad reći svoje mjere niti šta i kako planiram jer sam to ostavila kao posebnu seriju postova, nakon što ostvarim željeni cilj, ono o čemu bi voljela da kažem još poneku rečenicu je : 

ZAŠTO JE TOLIKO TEŠKO PRONAĆI SREDINU?

Pratim toliko blogova, portala, čitam sve i svašta i jednostavno ne mogu da se oduprem osjećaju pretjerivanja... u ovom slučaju, ili pretjerana mršavost ili debljina. 

NE, OVO NIJE LIJEPO NI SEXY, OVO JE BOLESNO!

Kosti koje izviruju na svakom ćošku, vječito umorni pogled, blijedilo, tamni krugovi i kesice ispod očiju ne samo da nisu privlačni i zdravi već nikako ne smiju postati trend i način života.

I majke vam, kakav je fazon sa "rupom među nogama" odnosno tigh gap?

Pa da l' su žene toliko skrenule i sjahale sa zdrave pameti?

Odakle nekom ideja da je OVO dobro?

Realno, jedino je Spongebob mogao da posluži kao inspiraciju za najgluplji trend koji vodi ka

 izgladnjivanju i pretjeranom vježbanju.

A sa druge strane, promovisanje fraze "voli sebe takvu kakva jesi" je otišlo u jednu drugu krajnost...

Tess Munster je jedna od plus size blogerki koje pratim, ako ne i "najveća".

 Svoju popularnost u USA je sagradila upravo na višku kilograma koje promoviše. 

Voljeti i prihvatati svoje tijelo je jedno ali ovo??

Pa ovo nije ništa bolje od anoreksije, samo na suprotnoj strani skale...

Ovo nije nekoliko kilograma viška, ovo graniči sa pretilošću koja se, btw, spominje i promoviše kao pozitivna?! Stil života??

Ne razumijem...

Satima sam zaglavila na različitim blogovima i pregledala XY fotografija a vidjela najmanje normalnih, zdravih djevojaka sa idealnom kilažom ili kojim kilogramom gore -  dole. 

Da, znam da postoje različiti tipovi tijela i da ima čak i djevojaka koje žele da se udebljaju ali ne mogu, 

that's not the point!

Poenta ovog posta je da sa vama podijelim mišljenja i eventualna iskustva oko toga kako postići neku optimalnu kilažu. Garant ćete me sad pitati što planiram da smršam ako sam zadovoljna?

Jesam, ali moja operisana kičma i oslabljeni meniskus koljena nisu i radim to isključivo iz zdravstvenih, ali da se ne lažemo,  i estetskih razloga. Nikada neću imati rupu među nogama ali i ne želim to... ali isto tako znam da nikad neću imati viška 100kg. 

Zar nije zdravlje ono što je najbitnije?

 Ispred svakog izgleda ili hlača u koje ćete stati? 

Ono da se nađe mjera i da se osjećate dobro?

Ne znam, možda sam malo staromodna. Neću reći da su ljepše ove ili one djevojke, ukusi su različiti i o tome ne vrijedi raspravljati ali poremećeni sistem vrijednosti nas je doveo do toga da se ide iz krajnosti u krajnost i zanima me samo, da li će to ikada prestati??

U ovom postu nisam spomenula svoje mjere, to ću uraditi, kao što sam i rekla, kroz seriju postova dok dođem do svog cilja a onda ću napisati i kako. Isto tako, prije samo procesa mršavljenja sam utvrdila u kakvom se stanju nalazi krv i sve što je takvom čini a isto ću uraditi i nakon "procesa" da stavim tačku na kraj sa tim da se može mršaviti bez da se izgladnjuje i narušava zdravlje.

To sam shvatila danas kad sam zbog šolje supe i kafe protekla 3 dana 

lijepo zabavila tete u Maxiju padanjem u nesvijest. 

Pišite mi svoja mišljenja, iskustva, savjete i slično, ako ne u komentarima onda na mail, bilo bi mi drago da razmjenimo poneku riječ o zdravom organizmu i načinu života, unošenju svega potrebnom bez ugrožavanja zdravlja a ne samo o preparativnim i dekorativnim proizvodima. Ako imate savjete, pitanja ili jednostavno želite da jedna drugoj budemo potpora, tu sam na maya_pixy@hotmail.com