Weekend getaway: Split/Trogir

2.6.15

Ako postoji neko ko me redovno prati i čita sve moje gluposti, onda je možda i zapamtio to da više ne budem u Banjaluci već da sam se vratila roditeljima u Sanski Most. 
O tome koliko je to bio poraz za mene mogu da se napišu romani i snime serije, ništa za ove 23 godine nisam doživjela tako tragično kao nemogućnost da se sama "snađem" i opstanem u Banjaluci.

Ali, o tom potom, neke stvari jednostavno moraju da se dese i ko zna za šta je sve ovo dobro.
Neke stvari jednostavno ne mogu odmah i sad (kako sam ja inače navikla u životu) već treba sjesti "hladne glave", razmisliti, donijeti odluke i korak po korak ići prema zacrtanom cilju.

Nisam pobornik tehnika pozitivnog mišljenja i onog "kako zračiš, tako privlačiš", meni to ne pije vode. Ne zrači niko ništa već koliko ti je stalo do nečeg i zapneš u ostvarenju istog, toliko ćeš da privučeš, endE. Ovo govorim u slučaju fakulteta/posla/karijere, međuljudski odnosi su whole another world, nekad sa šupcima ne pali ni biti dobar ni biti loš; ovo se SAMO I ISKLJUČIVO odnosi na to kakva sam prema samoj sebi i koliko mi je staalo do toga da se učinim sretnom radeći/ne radeći ništa.

Jedna od stvari koje me čine sretnom je IĆI NEGDJE. Nebitno gdje, kome, koliko dugo i čim. 
Na pitanje "hoćemo li" uvijek ću odgovoriti sa hoću pa makar to značilo otići popiti kafu u susjednu opštinu, jednodnevna posjeta Sarajevu, vikend na moru ili turistički obilazak Tunguzije. Ne drži me mjesto a sve mi se čini da to više neće moći ni ljudi. Nemojte mi govoriti "bujrum kod mene" jer ću doći i budite 100% sigurni u svoj poziv jer se ja samo javim sa "krenula sam". 

Prije nekoliko dana sam skontala kako bi kul bilo otići u Split. 5 dana poslije, nasulo se gorivo, spremila navigacija, tovar hrane, najbolja drugarica i put pod točkove. Moje prvo vozačko iskustvo u neko nepoznato mjesto, oke, pokušaćemo. 

Split je divan. Nestvarno je čisto i uredno, ljudi su ljubazni i susretljivi, grad je fenomenalan, Dioklecijanova palača je očaravajuća i sladoled na rivi preukusan.
Više je mjesto koje treba obići turistički nego otići na more i odmarati, makar sam ga ja tako doživjela. Tri dana i dvije noći su bile skroz OK za jednog blizanca da vidi palaču, obiđe gdje se jede, pije, poželi nešto sasvim realno hvatajući prst Grgura Ninskog, osunča dupe na Bačvicama i umoči prst u more. Fajront u kafani, idemo dalje. U povratku smo svratile u Trogir koji me je mrvicu više očaravao mirnoćom, čistoćom i onim divnim, svježim zrakom u kom osjetite sol na svakom centimetru tijela a pri tom, da se razumijemo, ne volim ići na more i moranja. Obilaziti različita mjesta i pokušati doživjeti duh istih, da, gubljenje vremena u nekoj zabiti po 10 dana samo da se vratim kući komšijama sa tamnom kožom i kažem BILA JA NA MORU- NE!
Sasvim slučajno se imao i neki mobitel pa se sve to malo i fotografisalo. :P











A iz Trogira...





You Might Also Like

12 komentari

  1. baš mi je drago da su ti se i Trogir i Split svidjeli :)
    i meni su oba grada lijepa, Trogir je malo mirniji, ali za šetnje i kave i gušt za oči je divan.
    A split volim.
    putovanja bi trebala postati obavezna higijena duše.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Trogir me očarao, mislim da bih se mogla čak zadržati i malo više, upravo zbog te mirnoće... Btw. fascinantna mi je čistoća i u urednost oba mjesta, thumbs up for that!

      Izbriši
  2. Msm da ljudi malo zaobilaze stvari o kojima ti javno govoris, tako da ne beri brige, nisi sama sa "neuspjesima". Jaknica ti je vr' btw ;)

    OdgovoriIzbriši
  3. ja ne mogu da verujem da si ti 1.80m... delujes kao 1.60m

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hahahaha, da, nije da prvi put ovo čujem ali i dalje ne znam zašto me ljudi tako dožive na fotografijama :))

      Izbriši
  4. Drago mi je da si uživala :) ima još lijepih mjesta na obali za posjetiti, nadam se da ćeš ubrzo i nastaviti s razgledavanjem obale :)

    OdgovoriIzbriši