Randomness #1
4.11.15
Koliko god je kul dobijati poklone u vidu odjeće i šminke i o svemu tome tipkariti na blogu, u isto vrijeme je kul malo se maketi od toga i blogati jer ti se bloga.
Kul je imati mali dio internetskog svemira koji ćeš da iskoristiš za razmjenu mišljenja, savjete i slično (iako je mrvicu čudno kad mailamo mjesecima o kozmetici, modi, filozofiji i smislu života a ne predstavite mi se imenom i prezimenom, ali OK).
Ja sam na blogu često imala "izlet" postove u kojima sam na kapaljku znala da natipkarim o onom što me muči. Jesam li dobila feedback direktno na blogu? NIKAD!
OVAJ post je bio tako neplanski napisan, bila sam ogorčena sama na sebe i na sve što se dešavalo.
A upravo taj post je bio prekretnica da mi se djevojke javljaju i da razgovaramo danima, mjesecima o svemu tome što muči i njih i mene... I vjerujte mi da sam znala da zaplačem, ne jednom već 1001 na sadržaje pojedinih mailova... Valjda je nekad lakše da se otvoriš potpuno nepoznatoj osobi o svemu što te muči nego nekom ko te poznaje godinama.
I hvala vam na tome. Hvala na nesebičnoj podršci tokom svih ovih mjeseci i svakoj od vas koja se javila. Hvala što ste podjelile sa mnom svoje probleme i što smo s vremena na vrijeme bile tu da jedna drugoj iskažemo podršku, ako ništa kroz par rečenica...
Pojedine poruke su me toliko puta motivisale a vjerujem da niste ni znale da će tako djelovati. Nadam se da je i neka od mojih priča i životnih situacija nekoj od vas isto tako pomogla jer sve što pišem uvijek je iskreno i "od srca". Ne mogu da vjerujem da jedan bezazleni post može to da uradi.
Zato blogam i zato se dopisujem sa XY djevojaka i žena i nikad neću prestati.
Prije par dana sam otišla u biblioteku i uzela Malog princa. Sa 25 godina.
Hoćete mi vjerovati ako kažem da me dječija knjiga dotakla više nego bilo koje ozbiljnije štivo koje sam pročitala u protekle dvije godine?! Da, Mali princ kog sam čitala nekad u osnovnoj školi, taj Mali princ. Onaj koji postavlja teška pitanja odraslima, ima svoju planetu i svoj cvijet. Isti kao milijardu drugih cvijetova ali svoj, jedinstveni cvijet na maloj planeti koji ga je pripitomio.
Kad porastem htjela bih biti kao Mali princ; imati mali svijet i poseban cvijet.
Nikad nemojte zaboraviti na mrvicu dječijeg u sebi, bez obzira na godine i sve što vas okružuje. Odrasli su tako ozbiljni, dosadni i hladni.
Ostavite mrvicu dječijeg u sebi pa sve i ako imate 30, 40 ili 50 godina.
Davno mi je jedna drugarica rekla "ti ne voliš i ne želiš djecu upravo jer si ti velika beba i to bi ti bila konkurencija"- možda je i bila upravu. Pojedite vikendima Čokolino, ubrljajte se kad niko ne gleda i sakrijte tragove nečeg što ste razbili... Nije to bježanje od odgovornosti i ozbiljnosti koju godine nose, to je čuvanje duše. Male, iskrene, dječije...
P.S. MUŠKARCI, "zadržati dječije u sebi" nikako ne znači da trebate biti neozbiljni, neodgovorni i da odbijate odrastanje i u 30im, pogrešno ste odigrali taj dio igrice. :)
2 komentari
Volim ove "izlete" :D Meni nekad bude lose sto mi se cini da je pisanje bjuti bloga povrsno i lazno s moje strane jer mislim da imam toliko bitnijih stvari za reci. Zato neka bude ovakvih jos vise! :)
OdgovoriIzbrišiIzduvni ventil, bolje nego peglanje po Ebayu. :D
Izbriši