„Razmišljao sam o tome kako u životu postoje četiri važne stvari: vjera, ljubav, umjetnost i nauka... od sviju njih, u ovom trenutku se čini da je nauka ona prava. Kao i religija, nauka pruža tračak nade da će na kraju sve biti u redu.”

Damien Hirst o Novoj religiji

Damien Hirst u Bosni i Hercegovini, Muzej savremene umjetnosti u Banjaluci. Novopečeni intelektualni crem- de la – crem koji je prije nekoliko mjeseci pokupovao diplome na prestižnim univerzitetima lociranim kraj magistralnih puteva (jer autoputeve nemamo) pada u nesvijest. Šok i nevjerica, kontraverzni umjetnik pa došao kod nas. Sve osim oduševljenja ne dolazi u obzir. Naše je da se divimo najgenijalnijem marketinškom potezu u proteklih nekoliko decenija. Ako se ne diviš, onda si turbo folk a turbo folk nije kul kad imaš diplomu.

Otvorenost uma, u slučaju Hirsta, neće pomoći. Vidjećete i doživjeti apsolutno ništa. Po ulasku u sam muzej prvo što sam vidjela su brošure i posteri koji se prodaju za simobolične gvozdenjake. Otvoreni prostor, bijeli zidovi, mir i tišina- mogla bih tu biti satima kad bi bilo postavljeno nešto drugo a ne „ovo“. Bog i umjetnost da mi proste ali Hirstova postavka je u meni izazvala emociju da izložene radove nazovem „ovo“. Fotografije ljudskih rana prikazane u formi stigmatizma okačene na zid u obliku krsta. Poduhvat bilo koje domaćice sa smislom za slaganje oblika vrijedan nekoliko maraka dok kupite okvire za fotografije- ali, u donjem desnom ćošku graftinom olovkom Hirstov potpis vas tjera da se osjećate posebno samo dok to gledate. Valjda treba i da se osjećate maleni u tom ogromnom prostoru i drhtite pred snagom velikana savremene umjetnosti 21.vijeka. Ja nisam. Sito štampa, opet krupni kadar i fotografije tableta, za moj um, bez ikakvog slijeda i redoslijeda. Nabacane, bez objašnjenja, reda, kategorija. Nepregledno i zamarajuće. Opet tablete, sirupi, pripravci... Od zida do zida, samo to. Kao neko ko živi 200km/h i kune se u Lexiliume, Bosaurine i čašu dobrog vina- opet osjećam ništa. Pregledala sam svaki zid i fotografiju zadržavajući se onoliko koliko mi unutarnji nemiri dozvoljavaju. Čekala sam neko zavrtanje u stomaku, mučninu ili nalet sreće. Možda bijesa. Čekala sam bilo kakvu reakciju uma na ovo što posmatra. Čekala sam i tog Hirstovog leptira da udari krilima i podigne me na neki viši nivo, da um izađe iz  tijela i posmatra ozbiljnost i uzvišenost „odozgo“. 

I posljednja instalacija- drveni krst prepun antibitoika, histaminika, antidepresiva... Metalno srce izbodeno alatima, maketa paracetamola i ljudska lobanja. Crna. Vidjela sam sve i ne mogu više, grabim krupnim koracima da izađem napolje i prinesem ustima cigaretu, jedva čekam da osjetim miris poroka koji me približava smrti i koji skupo plaćam svaki dan. Između dvije prostorije, na samom ulazu stanem. Lijevo od mene je kontraverzna umjetnost vrijedna milione funti, toliko značajna i posebna, toliko skupa da se bojimo čuti cifru jer smo navikli da vrijednost bilo čega izražavamo kroz novčanu vrijednost neke od valuta. Desno od mene crno- bijele fotografije, postavka Austrijske ambasade u Bosni i Hercegovini, život porušenog Berlina. 

Opet pogledam prema dijelu gdje je Hirst, pogled mi seže taman toliko daleko da vidim najveličanstveniji dio postavke- krst sa tabletama i metalno srce. Svijetli u tamnom prostoru na kraju prostorije. Svijetlo na kraju tunela i napokon shvatim; vjera! Hirst je vjerovao u sebe i to da će da uspije. I jeste, najkontraverzniji umjetnik 21.stoljeća koji napravi kolaž fotografija medikamenata koje su izmislili davno ljudi prije njega i odredi fokus grupu- oni koji žele da pripadaju nečem posebnom. Stvorio nam je posebnost u glavama da je to što on radi bolje i vrijednije od fotografija u drugom dijelu muzeja. One su prosječne, njegova instalacija je nadnaravna. 

Masa voli da bude masa ali da osjeća da je drugačije. Hirst je umjetnik- marketinški umjetnik 21.stoljeća jer je vjerovao u sebe. 

Posjetite izložbu i doživite emociju apsolutne ravnodušnosti- to u konačnici neće značiti da ste manje vrijedni i neobrazovani, naprotiv, dokazaćete sami sebi otvorenost uma i samosvjesnost. 

Hirst je postigao krajnji cilj- stvorio je kult vjerovanja i novu religiju. Svi treba da pripadamo i vjerujemo i to je ono što „Nova religija“ zapravo predstavlja-  vjerovanje u samog sebe.