Uvijek sam se divila ljudima koji sa lakoćom govore da vole nekog i izražavaju sve ono što osjećaju kroz jednostavne, proste i lako razumljive rečenice...
Ili možda komplikovani osjećaji znače i komplikovanost izrečenog? Mogu li osjećaji uopšte biti komplikovani? Zar nije sve DA ili NE?
Bilo kako bilo, svaki pokušaj da kažem da mi je stalo završi sa prazninom i "e pa neću ja prva, radije ću da crknem"... Je l' tjeranje inata snaga ili slabost? Je l' beskonačno davanje šansi nekom ko te svjesno vrijeđa iz sata u sat odraz vlastite nemoći? Ja sam jedna od onih koja će zvijezdu sa neba da skine ali nemoj me tjerati da ti govorim koliko mi je stalo...
Stalo mi je, uvijek je SVE ili NIŠTA, ne mogu sivu zonu. Meni od ruke nije išla ni ova regularna matematika za smrtnike, kako da mi ide kalkulisanje u međuljudskim odnosima?!
Dani su kao stvoreni za traženje posla "tamo negdje", tuđe sunce grije jače i bolje od ovog domaćeg. Kiša pada u epizodama, tek toliko da pokvari planove...
Dani su kao stvoreni za razmišljanje o nekim starim stvarima i ljudima koji više nisu tu.
Dani su i za čitanje Kamijevog "Stranca"...
Knjiga uvijek nađe put do tebe, sve i ako si je čitao 6 puta prije toga, nađe način da ti se pojavi u životu i pokuša smiriti parlament u glavi. Nađu te i pravi ljudi. A i oni krivi.
Sve te nađe, prije ili kasnije.
Kiša je za razmišljanje o lošim karma poenima.
Ja sam u minusu.
Kratka horor priča; opet me trenutak slabosti odveo u patetiku.
Fuj!
majica - Amisu
jeans - Mango
torba - Mali Svijet Mašte
patike - Reebok
sve ostalo - Ebay
