Sad kad malo bolje razmislim, ta 2012. godina kao da je juče bila. Ušla sam u nebitno koju radnju/parfimeriju i tražila puder za svoje, tad problematično lice. Trebao mi je puder srednjeg cjenovnog ranga i jedini zahtjev je bio da dobro prekriva. Ionako vidno neraspoložena i frustrirana stanjem kože, ponadam se kako će mi neko od zaposlenih tamo makar dati rijedlog šta je...
Ne volim srijedu i ljeto. Volim petak i jesen. I šljokice, ali to je sad druga priča. Nisam odavno pisala na blogu, maksimalno sam se fokusirala na posao, Lolu i novi projektić o kojem jedva čekam pisati. A ne mogu još. Ovih dana sam jako emotivna... To valjda dođe sa napuštanjem roditeljske kuće, ono stvarno. I ono kad te stvarno dočekaju svakodnevne stvari...
Mrzilo me sinoć da palim laptop taman kad sam ugasila sve i legla sa idejom da spavam. Kažem sebi svako veče da ću da legnem u 00:00 i ujutro ustanem vedra i nasmijana. Legnem u 3h ujutro i onda se probudim k'o ošmurana kokoška i spremam za posao. Barem sam vedra, ispunjena i nasmijana. Veći dio sedmice. Petkom naročito. Postoje lakši i teži...
Kažu da je, nekako, svaki početak težak, ali ja bih prije rekla da je težak onoliko koliko ga sebi takvim predstavite. Prije 9 dana sam napunila 25.godina... To je pola od 50. I nije to fora, fora je da u stvari tih 25 nekako ne doživljam... I dalje na spomen "91 godište" zamišljam tu generaciju kao klince od po 19. godina koji se...
Od strahova, izdvojiću dva najveća - bojim se uspjeha i neuspjeha. Bojim se ostvarenih želja i ciljeva, jer apsolutno nikad ne znam šta da radim sa onim što sam postigla i bojim se neuspjeha, jer sve što sam mislila da mogu i znam pada u vodu. U principu, bojim se vlastite kontradiktornosti; blizančica u meni hoće sve i odmah dok je vaga još...
Generalno, nisam sklona ulasku u rasprave po internetima. To nema smisla, niko ne može da pobjedi, jer apsolutno svako od nas ima pravo na vlastito mišljenje i stav o bilo čemu. Ne voliš homoseksualce - nemoj biti. Ne voliš cigare - nemoj pušiti! Ne voliš crnce, bijelce, Kineze, Arape, Moldavce ili pingvine - nemoj trošiti svoje dragocjeno vrijeme prateći šta ti isti rade...
O kako dugo nisam mogla da pišem. Riječi nisu htjele da se slažu u rečenice. Nisam mogla ni da razgovaram, samo da ćutim i čitam. Mrzim letargična stanja koja su, barem kod mene, uvijek najava nervnog sloma i zatišje pred buru. Čak ni tvitovi nisu imali smisla, više su izgledali kao izvještaj na kraju radnog dana. I vratilo se- vratili se moji prsti,...
Glava mi je puna... Ne, PREPUNA SRANJA- pardon my French. Ne znam da li postoji način za smiriti ovu košnicu misli ali ako da, bilo bi baš fino da ga otkrijem. OK, preambiciozno je tražiti da se smiri, možda barem da se uladičari nekako. Ide mi smišljanje novih izraza, očito. Ispostavilo se da je pisanje o emocijama i rasulu istih najčitanije štivo svuda...
27.04.2016- srijeda- moj novi, omiljeni dan za hejtanje. Ne, nema to nikakve veze sa divljanjem hormona i PMSom, jednostavno nije moj dan. Do sada sam uvijek birala četvrtak kao posebno smarački dan, sad evo, biram srijedu. Nisi ti, jadni danu kriv što je ovako kako je- ja sam. Srijedom bih da vam pričam o svejednostima i o tome koliko istu ne znam da...
Je l' "prvobitno" kroatizam? Hmh, nisam sigurna ali uklapa mi se u tekst, neka ostane... Dakle, prvobitno sam samo na Facebook stranici bloga mislila objaviti link, podijeliti BUKA članak, zahvaliti se timu i ići dalje ali imam problema sa emocijama u posljednje vrijeme. Stvaraju se negdje u duboko, tamo gdje slezena bude i imaju potrebu da izađu van kroz pisanu riječ i da ih...
Prošle godine u ovo vrijeme moja jedina obaveza je bila sjesti u auto, odvesti se 30ak kilometara u jednom pravcu do susjednog grada gdje mi je bio tadašnji posao i vratiti se kući do 17h. I ništa nisam stizala. Ni da sredim način ishrane, ni da se družim sa ljudima, ni da pišem blog. Toliko sam bila smorena vlastitom besposlenošću da mi je...
City Radiance i ja smo se prvo neko vrijeme gledali. Malo sam se nabacivala ja njemu, malo on meni... Koketirali smo više od mjesec dana i onda je došlo vrijeme za ozbiljnije upoznavanje. Na samom početku sam mislila da je to još jedna greška u nizu i da jednostavno ne ide, bili smo previše različiti da bi se složili... O Bourjois Air Mat sam...
OK, 7 dana je sasvim dovoljna pauza za napraviti kada je u pitanju blog i bloganje i vrijeme je za povratak. Posljednjih nekoliko postova nisu bili ni outfiti ni recenzije... Pisala sam. Htjela i morala. Uskoro ovaj blog (opet?!) mijenja izgled. Više ću da se bavim upravo tipkarenjem i komentarisanjem svega i svačega, pa ko pročita- super! Ne, neće prestati outiti ni recenzije,...
O JEBEM LI TE, BALKANU MOJ! Unaprijed se izvinjavam što će tekst da obiluje gomilom psovki, sarkazmom i zajedljivim komentarima. Oprostite i što ćete na svetu nedjelju isti, možda greškom pročitati. Oprostite i ako je ovaj blog postao nešto što niste očekivali ali je ljudski primitivizam i iskrena, duboko u duši usađena mržnja opet potisnula svu ljepotu recenziranja dobrih kozmetičkih proizvoda. Oprostite, ali...