Ne moram biti u pravu ali imam pravo
18.4.16
Je l' "prvobitno" kroatizam? Hmh, nisam sigurna ali uklapa mi se u tekst, neka ostane...
Dakle, prvobitno sam samo na Facebook stranici bloga mislila objaviti link, podijeliti BUKA članak, zahvaliti se timu i ići dalje ali imam problema sa emocijama u posljednje vrijeme. Stvaraju se negdje u duboko, tamo gdje slezena bude i imaju potrebu da izađu van kroz pisanu riječ i da ih neko pročita.
Tako su izašle van bez da sam izgovorila išta, a ako ne izgovorim neće zlo da me čuje.
edit: autorka ubacila kamen u cipelu da smeta
Potrudiću se da ne budem previše patetična ALI ne obećavam...
Kada je nastao "My piece of the world" a sadašnji "Maaja's world" pisala sam o kozmetici, tu i tamo stajala pred objektiv mobitela i fotoaparata da pokažem šta i kako nosim, ponekad se dešavao izletnički, zarazni post koji je vladao u blogosferi ali na tome se završavalo. Trudila sam se da niko od porodice, prijatelja i poznanika ne sazna za postojanje istog. Postove nikad nisam djelila na Facebooku. Tad sam rekla da na mom blogu neće biti mjesta za politiku niti osvrtu na bilo kakvo dešavanje u bosansko- hercegovačkom društvu. Djelila sam sebe s vremena na vrijeme. Nije to više bio kozmetički ni fashion, više lifestyle blog i trebao je da ostane samo to. Izduvni ventil- bijeg od stvarnog u svijet kozmetike. Nisam se trudila oko promocije sebe i bloga, novac i saradnje su bili APSOLUTNO POSLJEDNJA STVAR NA SVIJETU o kojoj sam razmišljala kad pišem. Uostalom, zar može da se zaradi komentarisanjem da li je puder dobar ili ne? Može, očigledno, ali ja još uvijek ne znam kako. Nisam iz te priče... Ma koliko blesavo izgledalo, sve ono što sam radila i pisala je bio način kanalisanja negativne energije i emocija.
U svemu tome se pojavila BUKA priča. Portal na kom ne čitaš o kozmetici i malim savjetima kako zavesti muški rod. Priča koja ima šta da kaže. Autor koji se ne boji da iza svoje riječi stane. I volim BUKU, volim ideju i sve što predstavlja. Držala sam se svog piskaranja, čitala sam velike stvari.
Tekstovi su iz posta u post imali sve više mene a sve manje "ovo možete kupiti tu i tu".
Ne znam u kom trenutku sam shvatila da imam pravo da na blogu kažem nešto više o svemu što me okružuje a muči- ne moram biti u pravu ali imam pravo!
Imam djelić svemira. Svoj mali svijet.
Imam virtuelni prostor da mogu reći šta mislim a da se složite ili zaobiđete.
Emocija koja mora van ili će u suprotnom pokidati srce jer ne volim da plačem.
Pisaću postove na BUKA portalu.
Što da ne? Vidim svi to rade, imaju besplatan prostor za razmjenu mišljenja, sličan se sličnom raduje.
I jesam. Baš u to vrijeme stiskanja pesnice i oštrenja noktiju počinje i konkurs a po čijem završetku su trebale da se proglase pobjednice u okviru programa "Promocija žena u politici" koji podržava britanska fondacija "Westminster Foundation for Democracy".
Ma pisaću.
I jesam. O Mahiru.
Prvo o Mahiru.
Tekst zbog kog ću i sad zaplakati jer opet vuče jebene emocije, ove su čak dublje i skrivenije od mjesta gdje bude na početku pomenuta slezena. Odselila mi najbolja drugarica, otišlo pola mene, država je natjerala, ukinuli ovo, izglasali ono. Ubili dijete, ženu, starca. Ukrali. Napali novinare a među kojima je bila žena. EEEEJ, LJUDI, U 2016 GODINI.
Tako je nastao Ma jebi se Balkanu.
Sva tuga i ogorčenost a pomiješana sa utopijskom željom da vjerujem da ljudi nisu govna-
sve je stalo tu.
I BUKA je prenijela. I N1 je. I ostali su...
Svi su prenijeli tugu.
Tuga je izazvala prijetnje.
Prijetnje su stvorile inat. Možda nešto dobro radim?!
Možda imam pravo da kažem šta mislim? Ne moram biti u pravu ali imam pravo.
I znate li ko je jedna od tri najbolje BUKA blogerke? Da, dokono piskaralo koje je tu nedjelju recenziju pudera zamjenilo suzama dok je pisalo o Mahiru. Ne znam čuješ li me tamo gore ali hvala ti.
Neću odustati od najljepše zemlje a najružnije države. Neću odustati od sebe. Barem ne još.
MaajaM je jedna od tri najbolje BUKA političke blogerke.
MaajaM je jedna od onih koja se daje potpuno.
Hvala još jednom!
BUKA
Možda vama ne izgleda veliko, meni je cijeli svijet.
*više o dodjeli nagrada na linku*
Dakle, prvobitno sam samo na Facebook stranici bloga mislila objaviti link, podijeliti BUKA članak, zahvaliti se timu i ići dalje ali imam problema sa emocijama u posljednje vrijeme. Stvaraju se negdje u duboko, tamo gdje slezena bude i imaju potrebu da izađu van kroz pisanu riječ i da ih neko pročita.
Tako su izašle van bez da sam izgovorila išta, a ako ne izgovorim neće zlo da me čuje.
edit: autorka ubacila kamen u cipelu da smeta
Potrudiću se da ne budem previše patetična ALI ne obećavam...
Kada je nastao "My piece of the world" a sadašnji "Maaja's world" pisala sam o kozmetici, tu i tamo stajala pred objektiv mobitela i fotoaparata da pokažem šta i kako nosim, ponekad se dešavao izletnički, zarazni post koji je vladao u blogosferi ali na tome se završavalo. Trudila sam se da niko od porodice, prijatelja i poznanika ne sazna za postojanje istog. Postove nikad nisam djelila na Facebooku. Tad sam rekla da na mom blogu neće biti mjesta za politiku niti osvrtu na bilo kakvo dešavanje u bosansko- hercegovačkom društvu. Djelila sam sebe s vremena na vrijeme. Nije to više bio kozmetički ni fashion, više lifestyle blog i trebao je da ostane samo to. Izduvni ventil- bijeg od stvarnog u svijet kozmetike. Nisam se trudila oko promocije sebe i bloga, novac i saradnje su bili APSOLUTNO POSLJEDNJA STVAR NA SVIJETU o kojoj sam razmišljala kad pišem. Uostalom, zar može da se zaradi komentarisanjem da li je puder dobar ili ne? Može, očigledno, ali ja još uvijek ne znam kako. Nisam iz te priče... Ma koliko blesavo izgledalo, sve ono što sam radila i pisala je bio način kanalisanja negativne energije i emocija.
U svemu tome se pojavila BUKA priča. Portal na kom ne čitaš o kozmetici i malim savjetima kako zavesti muški rod. Priča koja ima šta da kaže. Autor koji se ne boji da iza svoje riječi stane. I volim BUKU, volim ideju i sve što predstavlja. Držala sam se svog piskaranja, čitala sam velike stvari.
Tekstovi su iz posta u post imali sve više mene a sve manje "ovo možete kupiti tu i tu".
Ne znam u kom trenutku sam shvatila da imam pravo da na blogu kažem nešto više o svemu što me okružuje a muči- ne moram biti u pravu ali imam pravo!
Imam djelić svemira. Svoj mali svijet.
Imam virtuelni prostor da mogu reći šta mislim a da se složite ili zaobiđete.
Emocija koja mora van ili će u suprotnom pokidati srce jer ne volim da plačem.
Pisaću postove na BUKA portalu.
Što da ne? Vidim svi to rade, imaju besplatan prostor za razmjenu mišljenja, sličan se sličnom raduje.
I jesam. Baš u to vrijeme stiskanja pesnice i oštrenja noktiju počinje i konkurs a po čijem završetku su trebale da se proglase pobjednice u okviru programa "Promocija žena u politici" koji podržava britanska fondacija "Westminster Foundation for Democracy".
Ma pisaću.
I jesam. O Mahiru.
Prvo o Mahiru.
Tekst zbog kog ću i sad zaplakati jer opet vuče jebene emocije, ove su čak dublje i skrivenije od mjesta gdje bude na početku pomenuta slezena. Odselila mi najbolja drugarica, otišlo pola mene, država je natjerala, ukinuli ovo, izglasali ono. Ubili dijete, ženu, starca. Ukrali. Napali novinare a među kojima je bila žena. EEEEJ, LJUDI, U 2016 GODINI.
Tako je nastao Ma jebi se Balkanu.
Sva tuga i ogorčenost a pomiješana sa utopijskom željom da vjerujem da ljudi nisu govna-
sve je stalo tu.
I BUKA je prenijela. I N1 je. I ostali su...
Svi su prenijeli tugu.
Tuga je izazvala prijetnje.
Prijetnje su stvorile inat. Možda nešto dobro radim?!
Možda imam pravo da kažem šta mislim? Ne moram biti u pravu ali imam pravo.
I znate li ko je jedna od tri najbolje BUKA blogerke? Da, dokono piskaralo koje je tu nedjelju recenziju pudera zamjenilo suzama dok je pisalo o Mahiru. Ne znam čuješ li me tamo gore ali hvala ti.
Neću odustati od najljepše zemlje a najružnije države. Neću odustati od sebe. Barem ne još.
MaajaM je jedna od tri najbolje BUKA političke blogerke.
MaajaM je jedna od onih koja se daje potpuno.
Hvala još jednom!
BUKA
Možda vama ne izgleda veliko, meni je cijeli svijet.
*više o dodjeli nagrada na linku*
0 komentari